Sjećate li se? Pominjali smo negdje jednom, ili čak više puta... znate već, one razne momente koji se tiču čudnovatih detalja iz matematike, biologije, istorije ili fizike. Poput onih da čovjek ima 32 zuba koji mogu da ugrizu na 84 načina. Previše stilova u ujedanju za tako malo zuba, čini se. Od svih krvnih grupa, nulta je najčešća… Ona što se obilježava nulom. Možda je baš zbog nje toliko svijeta oko nas beznačajno. Svi se množimo... uglavnom s nulom.
Na pristaništu drevne Aleksandrije, na njenom krajnjem doku, u ispupčenom kamenu urezan je znak koji ukazuje na sedam odlutalih lađa – one koje su davno odvele tragače na četiri strane svijeta. Trebalo je da se vrate sa Atlantiđanima, od kojih se očekivalo da učine mudrim vaskoliki ljudski rod. Ne zna se da li se ijedna barka vratila... ako i jeste, ono što su dovukle nije bila mudrost. Zasigurno. I pored sve jagme za zlatom, na Zemlji ima toliko plemenitog metala da može da je prekrije cijelu u sloju od čak jednog metra. E sad, zašto smo toliko ludi za njim kad ga, vidite i sami, ima i previše? I zašto je pobogu tamo neki hladni metal plemenitiji od nas? Eskimi koriste preko 15 riječi za snijeg – i svaka nosi drugačije značenje. Za sve ostale studen nema nikakvu ljepotu… mada su pahulje nerijetko toplije od mnogih zagrljaja. A svijet, opet, za zagrljaj ima uglavnom samo po jednu riječ. A tako mnogo vrsta grljenja. Od 1815. godine, do danas je vođeno skoro 220 međunarodnih ratova – tri civilizacije su istrijebljene. Daće Bog da ćemo istrijebiti još koju, sve miriše na rat. Stope ostavljaju mokar otisak koji liči na sentuinski simbol – onaj koji tvrdi da ljudi imaju dva para skrivenih krila. Danas mnogima tragovi na zmijske liče. Krila zamijenismo smradom, nepodnošljivom apom. Zvuk putuje tri puta brže kroz vodu nego kroz vazduh – uvreda odliježe u umu sedamdeset dobova dublje od bilo kakvog praska. Čovjek u svojim ustima svakodnevno proizvede oko jedan litar pljuvačke… a bilo bi potrebno skoro devedeset godina da se sva ta količina sakupi, preradi i “iskuje” jedan mali biser. Dokaz da i kada vam pljunu u lice, miligram uvrede nosi trunku sedefna sjaja. U prosjeku svi mi baratamo sa oko 5. 000 artikulisanih riječi dnevno… Međutim, skoro 80 odsto otpada na razgovor koji vodimo sami sa sobom (neko glasnije, većina u sebi). U tri od četiri slučaja čovjek ima poriv da “nešto” posebno nađe za života… samo jedan u dvanaest hiljada nađe ono za čim traga. A tek svaki dvestoti (takav) bude zadovoljan blagom. Jabuka se sastoji od 25 odsto vazduha… zato i pliva u vodi. Mi se velikim dijelom sastojimo od vode – zašto onda tako lako gorimo? S dolaskom tmurnih zimskih dana povećava se za trećinu čovjekova težnja za snom. Početkom marta ova potreba počinje da se smanjuje – zajedno s nagonom da budete voljeni. Totalno pomračenje sunca događa se svakih 18 godina. U to vrijeme ženama potamni lateni dio oko zenice – i ne ispravlja se. Naše srce u toku jednog dana otkuca preko 100 hiljada, a trepnemo približno deset hiljada puta. U oba slučaja, srce mnogo prije predosjeti izvor uznemirenosti koji odnekud vreba – oko ga tek naknadno evidentira. Prvi grad na svijetu koji je dostigao milion stanovnika bio je Rim – 133 godine prije nove ere. London je milionitog stanovnika dobio tek 1810. godine, a Njujork 1875. godine. Danas u svijetu ima oko 300 gradova s više od milion stanovnika. A u skoro svakom gradu oko 70 odsto stanovništva osjeća kao da su potpuno sami u svemiru. U svijetu svakodnevno umire na stotine ljudi od gladi… u industrijskim zemljama svakog ubogog dana se baci oko 37 odsto hrane. Prosječno čeljade u svom vijeku može da pročita 1.200 knjiga… čime se po pročitanom djelu postupno pojačava mentalna sposobnost, ali i otključavaju uspavane zone uma. Mada, samo jedna knjiga neke budale može da vam derogira spoznajnu moć. Zapremina vode se poveća za skoro deset procenata kada se zamrzne… isto kao i ljudska zloba. Pacov može bez vode da izdrži za četvrtinu duže vremena od kamile. Ljudi štetne naravi i opakih namjera u prosjeku imaju za trećinu više šansi da prežive ratove, pošasti i svakojake kuge od ostalih. Izdržljiviji su. Zato nemojte misliti da su vaši preci bili heroji i pravednici. Velike su šanse da ste potomstvo upravo nekog varalice, lažova i kukavice.
Frekvencija udisaja se promijeni za punu dimenziju kada suze krenu… postaje pliće kada smo razdragani. Organizmu izgleda ne treba toliko vazduha kada nas neko usreći. Pluća u tom momentu udišu nešto sasvim drugo… hemija i matematika ne znaju šta. Mi, doduše, znamo. Dva krupnija grama soli su dovoljna za 15 dana života – nekad su gorčina i jod jedini način da opstanete u svijetu slatkih nada.
Plačemo tokom bola, i kad trunemo. Tada mislimo “samo da prođe, pa ću se smijati i neću prestati da zasmijavam druge dovijeka”. Laž. Čim muka prođe, bolimo druge ili ih lagano trulimo. Svi smo nekome paraziti, malo kome lijek. Ti hoćeš da budeš drugačiji? Samo izvoli... i da uspiješ, svejedno. Svijet ne daje pišljiva boba.
(Autor je književnik)
Piše: Milisav S. Popović
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.